PRIBOR I PCELARSKA OPREMA
DIMILICE služe pčelarima da mogu u svom pčelinjaku slobodno raditi, a da ih pri tome ne ometaju pčele. Zadimljavanje pčela pomaže da se pčele umire, pa pčelar može brže i lakše obaviti potreban pregled zajednice. Na dim pčele instinktivno reagiraju kao i prije milijuna i milijuna godina kad su živjele slobodne u prirodi: na prvi miris dima napune medni mjehur, prestane braniti svoju košnicu. Pčele zasićene medom i nektarom tromije su i nerado napadaju. Prvo se malo dima pusti kroz leto u košnicu, a potom malo podignemo krov, upuhnemo malo dima i nakon kraće pauze možemo početi pregled zajednice. Napomena: ne preporuča se pčele previše dimiti, jer su novija istraživanja pokazala kako vruć dim negativno djeluje na njihove letne aktivnosti! Najčešće su u upotrebi dimilice s kožnim mjehurom, a mogu biti izrađene od pocinčanog lima ili nehrđajućeg čelika. Kao gorivo za dimilice se koristi tzv.dimak (industrijski listići) ali se mogu koristiti suho trulo drvo, stare krpe, šišarke i slično. U borbi protiv varoe pčelari koriste dimilice za tretiranje pčela dimom antivaroznog sredstva, a mogu biti izrađene od staklenke s mijehom ili metalne s ventilatorom na baterijski pogon.
PČELARSKO DLIJETO služi za lakše odvajanje nastavaka uljepljenih propolisom, razmicanje i vađenje okvira iz košnice, skidanje voštanih zaperaka na njima, struganje i čišćenje pojedinih dijelova košnice. Dlijeto je izrađeno od plosnatog metala (pocinčano ili nehrđajuće), s oba kraja naoštreno i savijeno pod kutem od 90* na jednom kraju.
PČELARSKA KLIJEŠTA služe za vađenje okvira iz košnice i njihov prihvat tijekom pregleda. Praktična su za vađenje jednom rukom, izrađena od pocinčanog materijala. Napomena: okvire uvijek držimo u okomitom položaju da ne dođe do curenja nezrelog meda!
PČELARSKA ČETKA (METLICA) služi za micanje pčela s okvira prilikom pregleda ili oduzimanja okvira s medom zbog vrcanja. Dlačice na četki moraju biti duge i nježne da ne bi ozljedile pčele. Umjesto četki neki pčelari koriste peruške od guščijih krila, a profesionalci posebno konstruirane uređaje za ispuhivanje pčela.
PČELARSKO ŠILO služi za bušenje rupa na okvirima kroz koje će se uvlačiti žica za utapanje satnih osnova. U iste rupe mogu se uložiti i šuplji vijci. Raspored rupa ovisi o načinu uvlačenja žice: uzdužno(tada se buše po 4 rupe na svakoj bočnoj letvici) i poprečno (po 5 rupa na satonoši i na donjoj letvici).Napomena: način uvlačenja žice ovisi o sistemu utapanja satnih osnova: ako se žica utapa pomoću struje, žice se ne smiju dodirivati, jer bi u tom slučaju nastao kratki spoj! Postoje i ručne bušilice (perforatori) specijalno izrađene za bušenje 1 ili više rupa, a na tržištu ima i električnih bušilica iste namjene.
KOTAČIĆ ZA UTAPANJE ŽICE služi za utiskivanje kanala za žicu u satnoj osnovi. Razlikujemo 2 modela kotačića: njemački (sitnih zubi razrezanih po sredini) i američki (krupnijih nerazrezanih zubi). Bez obzira na model, pčelar prvo ugrije kotačić u toploj vodi (žica je već na svom mjestu na satnoj osnovi) i onda polako prelazi njime po žici, topeći vosak i utiskuje žicu tvoreći preko nje mostiće od otopljenog voska. U istu svrhu služi i električni transformator (ispravljač, trafo, žvrk) uređaj čiji se rad zasniva na principu elektromagnetske indukcije, a pretvara napon jedne vrijednosti (u našem slučaju 220 V) u napon druge vrijednosti (12 V). Transformatorom se žica utapa u satnu osnovu putem zatvorenog kruga oslabljene električne struje. U istu svrhu može poslužiti i punjač za akumulator automobila, no valja pripaziti, jer radi puno brže.
NATEZAČ ŽICE je specijalna pčelarska alatka koja služi za zatezanje žice nakon što se provuče kroz rupe na okviru. Nazivaju ga još i zatezačem ili španer. Napomena: ukoliko žice na okviru nisu dobro zategnute, sigurno je da se satna osnova neće moći pravilno stopiti s njom i da će prilikom manipulacije pasti s okvira!
PČELARSKA VAGA služi za vaganje čitavih košnica radi procjene količine meda u njoj, odnosno potrebnih radnji u vezi sa stanjem zajednice. Važe teret od 100 do 150 kg. Ima 4 oslonca podesiva prema terenu. Ima ih u više izvedbi.
PČELARSKA KOLICA služe za transport punih nastavaka ili čitavih košnica s jednog na drugo mjesto (npr. iz pčelinjaka u vrcaonu ili na drugi pčelinjak). Ima ih u više izvedbi, pretežno s 2 ručke i jednim kotačem.
VILICA ZA OTKLAPANJE je alatka čiji su zupci igličasti kako bi mogli otkriti i odstraniti voštani poklopac kojim pčele poklapaju zreli med. Ručka vilice je plastična ili drvena, zupci mogu biti ravni ili kosi, pocinčani ili nehrđajućeg čelika. Umjesto vilice profesionalci koriste noževe za otklapanje koji mogu biti ručni i električni. Oštica noža može biti ravna ili nazubljena, na kraju blago svinuta. Drška noža je drvena.
BJEŽALICA je okrugla plastična ploča promjera 115 mm (2 izlaza) ili 265 mm (8 izlaza) koja se montira na poklopnu dasku uoči oduzimanja okvira s medom. Da bi se okviri s medom mogli oduzeti iz košnice i koristiti za vrcanje, neophodno ih je osloboditi pčela. Poklopac s bježalicom se stavi večer prije dana određenog za vrcanje između plodišta i medišta. Pčele ubrzo osjete da su odvojene od matice i počinju silaziti u plodište bez mogućnosti za povratak (zbog specifičnosti izvedbe ulaza i izlaza na bježalici). Kroz 12 do 48 sati sve će pčele iz medišta prijeći u plodište. U istu svrhu profesionalci koriste specijalne uređaje za ispuhivanje pčela, koji strujom zraka tjeraju pčele iz medišta. Njihova je prednost u brzini izvođenja, rade na svim temperaturama i nema opasnosti od tuđica. Kako je pri profesionalnom pčelarenju važno brzo ukloniti pčele s medišta, u ovu se svrhu koriste i razna kemijska sredstva (npr. benzaldehid). Tom se kiselinom poprska platno razapeto iznad medišta. Kako pčele ne podnose ovaj miris, za minutu dvije sve se pčele povuku u plodište.
MATIČNA REŠETKA je metalna ili plastična pregrada između plodišta i medišta radi osiguravanja da matica ne raširi leglo na medišne okvire. Izrađuju se od žica, limova ili plastične folije koja se stavlja na satonoše (LR) ili u pregradnu dasku (AŽ). Kroz matičnu rešetku mogu proći radilice, a ne mogu trutovi i matica. Širina otvora u foliji ili mreži je od 4,14 do 4,38 mm. Postoje i tzv. trutovske rešetke koje omogućuju prolaz matici i radilicama, a ograničavaju prolaz trutovima.
KAVEZ ZA MATICE je samo jedan od elemenata potrebnih pri uzgoju matica, koje ovdje nećemo spominjati, pošto se tim poslom bave isključivo profesionalci. Svrha kaveza je da se (selekcionirane) matice lakše transportiraju od proizvođača do krajnjeg kupca. Ima različitih izvedbi i materijala od kojih se izrađuju kavezi. U transportu matica ima u pratnji 7 do 10 radilica pratilja. Kavez ima 2 komore: jednu za pčele, drugu za hranu. Pratiljama je omogućeno da dođu do hrane i da oslobode prolaz matici otvaranjem prolaza na komori za hranu. Otvori na kavezu omogućuju pčelama iz obezmatičene zajednice kontakt s (novom) maticom i njenim feromonima. Otvori moraju biti dovoljno veliki da omoguće normalnu ishranu matice, a opet ne smiju biti preveliki, jer moraju i zaštititi maticu od eventualnih napada radilica koji je ne prihvaćaju. Ako imaju dovoljno hrane i vode (komad spužve natopljen vodom naslonjen na kavez), matica s pratiljama u kavezu može biti i do 14 dana. Temperatura pri transportu mora biti nekoliko stupnjeva niža od temperature u leglu.
REFRAKTOMETAR ZA MED služi za kontrolu koncentracije vode i šećera u medu, čime osiguravamo pravovremenu informaciju o kvaliteti meda u košnici. Na digitalnom modelu refraktometra podaci se očitavaju na LCD ekranu.
PČELARSKO DLIJETO služi za lakše odvajanje nastavaka uljepljenih propolisom, razmicanje i vađenje okvira iz košnice, skidanje voštanih zaperaka na njima, struganje i čišćenje pojedinih dijelova košnice. Dlijeto je izrađeno od plosnatog metala (pocinčano ili nehrđajuće), s oba kraja naoštreno i savijeno pod kutem od 90* na jednom kraju.
PČELARSKA KLIJEŠTA služe za vađenje okvira iz košnice i njihov prihvat tijekom pregleda. Praktična su za vađenje jednom rukom, izrađena od pocinčanog materijala. Napomena: okvire uvijek držimo u okomitom položaju da ne dođe do curenja nezrelog meda!
PČELARSKA ČETKA (METLICA) služi za micanje pčela s okvira prilikom pregleda ili oduzimanja okvira s medom zbog vrcanja. Dlačice na četki moraju biti duge i nježne da ne bi ozljedile pčele. Umjesto četki neki pčelari koriste peruške od guščijih krila, a profesionalci posebno konstruirane uređaje za ispuhivanje pčela.
PČELARSKO ŠILO služi za bušenje rupa na okvirima kroz koje će se uvlačiti žica za utapanje satnih osnova. U iste rupe mogu se uložiti i šuplji vijci. Raspored rupa ovisi o načinu uvlačenja žice: uzdužno(tada se buše po 4 rupe na svakoj bočnoj letvici) i poprečno (po 5 rupa na satonoši i na donjoj letvici).Napomena: način uvlačenja žice ovisi o sistemu utapanja satnih osnova: ako se žica utapa pomoću struje, žice se ne smiju dodirivati, jer bi u tom slučaju nastao kratki spoj! Postoje i ručne bušilice (perforatori) specijalno izrađene za bušenje 1 ili više rupa, a na tržištu ima i električnih bušilica iste namjene.
KOTAČIĆ ZA UTAPANJE ŽICE služi za utiskivanje kanala za žicu u satnoj osnovi. Razlikujemo 2 modela kotačića: njemački (sitnih zubi razrezanih po sredini) i američki (krupnijih nerazrezanih zubi). Bez obzira na model, pčelar prvo ugrije kotačić u toploj vodi (žica je već na svom mjestu na satnoj osnovi) i onda polako prelazi njime po žici, topeći vosak i utiskuje žicu tvoreći preko nje mostiće od otopljenog voska. U istu svrhu služi i električni transformator (ispravljač, trafo, žvrk) uređaj čiji se rad zasniva na principu elektromagnetske indukcije, a pretvara napon jedne vrijednosti (u našem slučaju 220 V) u napon druge vrijednosti (12 V). Transformatorom se žica utapa u satnu osnovu putem zatvorenog kruga oslabljene električne struje. U istu svrhu može poslužiti i punjač za akumulator automobila, no valja pripaziti, jer radi puno brže.
NATEZAČ ŽICE je specijalna pčelarska alatka koja služi za zatezanje žice nakon što se provuče kroz rupe na okviru. Nazivaju ga još i zatezačem ili španer. Napomena: ukoliko žice na okviru nisu dobro zategnute, sigurno je da se satna osnova neće moći pravilno stopiti s njom i da će prilikom manipulacije pasti s okvira!
PČELARSKA VAGA služi za vaganje čitavih košnica radi procjene količine meda u njoj, odnosno potrebnih radnji u vezi sa stanjem zajednice. Važe teret od 100 do 150 kg. Ima 4 oslonca podesiva prema terenu. Ima ih u više izvedbi.
PČELARSKA KOLICA služe za transport punih nastavaka ili čitavih košnica s jednog na drugo mjesto (npr. iz pčelinjaka u vrcaonu ili na drugi pčelinjak). Ima ih u više izvedbi, pretežno s 2 ručke i jednim kotačem.
VILICA ZA OTKLAPANJE je alatka čiji su zupci igličasti kako bi mogli otkriti i odstraniti voštani poklopac kojim pčele poklapaju zreli med. Ručka vilice je plastična ili drvena, zupci mogu biti ravni ili kosi, pocinčani ili nehrđajućeg čelika. Umjesto vilice profesionalci koriste noževe za otklapanje koji mogu biti ručni i električni. Oštica noža može biti ravna ili nazubljena, na kraju blago svinuta. Drška noža je drvena.
BJEŽALICA je okrugla plastična ploča promjera 115 mm (2 izlaza) ili 265 mm (8 izlaza) koja se montira na poklopnu dasku uoči oduzimanja okvira s medom. Da bi se okviri s medom mogli oduzeti iz košnice i koristiti za vrcanje, neophodno ih je osloboditi pčela. Poklopac s bježalicom se stavi večer prije dana određenog za vrcanje između plodišta i medišta. Pčele ubrzo osjete da su odvojene od matice i počinju silaziti u plodište bez mogućnosti za povratak (zbog specifičnosti izvedbe ulaza i izlaza na bježalici). Kroz 12 do 48 sati sve će pčele iz medišta prijeći u plodište. U istu svrhu profesionalci koriste specijalne uređaje za ispuhivanje pčela, koji strujom zraka tjeraju pčele iz medišta. Njihova je prednost u brzini izvođenja, rade na svim temperaturama i nema opasnosti od tuđica. Kako je pri profesionalnom pčelarenju važno brzo ukloniti pčele s medišta, u ovu se svrhu koriste i razna kemijska sredstva (npr. benzaldehid). Tom se kiselinom poprska platno razapeto iznad medišta. Kako pčele ne podnose ovaj miris, za minutu dvije sve se pčele povuku u plodište.
MATIČNA REŠETKA je metalna ili plastična pregrada između plodišta i medišta radi osiguravanja da matica ne raširi leglo na medišne okvire. Izrađuju se od žica, limova ili plastične folije koja se stavlja na satonoše (LR) ili u pregradnu dasku (AŽ). Kroz matičnu rešetku mogu proći radilice, a ne mogu trutovi i matica. Širina otvora u foliji ili mreži je od 4,14 do 4,38 mm. Postoje i tzv. trutovske rešetke koje omogućuju prolaz matici i radilicama, a ograničavaju prolaz trutovima.
KAVEZ ZA MATICE je samo jedan od elemenata potrebnih pri uzgoju matica, koje ovdje nećemo spominjati, pošto se tim poslom bave isključivo profesionalci. Svrha kaveza je da se (selekcionirane) matice lakše transportiraju od proizvođača do krajnjeg kupca. Ima različitih izvedbi i materijala od kojih se izrađuju kavezi. U transportu matica ima u pratnji 7 do 10 radilica pratilja. Kavez ima 2 komore: jednu za pčele, drugu za hranu. Pratiljama je omogućeno da dođu do hrane i da oslobode prolaz matici otvaranjem prolaza na komori za hranu. Otvori na kavezu omogućuju pčelama iz obezmatičene zajednice kontakt s (novom) maticom i njenim feromonima. Otvori moraju biti dovoljno veliki da omoguće normalnu ishranu matice, a opet ne smiju biti preveliki, jer moraju i zaštititi maticu od eventualnih napada radilica koji je ne prihvaćaju. Ako imaju dovoljno hrane i vode (komad spužve natopljen vodom naslonjen na kavez), matica s pratiljama u kavezu može biti i do 14 dana. Temperatura pri transportu mora biti nekoliko stupnjeva niža od temperature u leglu.
REFRAKTOMETAR ZA MED služi za kontrolu koncentracije vode i šećera u medu, čime osiguravamo pravovremenu informaciju o kvaliteti meda u košnici. Na digitalnom modelu refraktometra podaci se očitavaju na LCD ekranu.
SATNA OSNOVA je dobila naziv po tome što čini središnji dio satine. Pčele inače grade saće tako da formiraju grozd. Ukoliko u sredinu grozda umetnemo satnu osnovu tada one na njoj izvlače postrane stjenke stanica. U satnoj osnovi su utisnuta dna i počeci stjenki radiličkih stanica (tako da osnova smanjuje broj trutova). Satnu osnovu izumio je Nijemac J. Mehring 1857. godine, a usavršio ju je Amerikanac S. Wagner 1861. godine. Ovaj je izum bio velik korak za unaprjeđenje pčelarstva, jer smo usmjerili pčele na gradnju saća tamo gdje mi želimo (unutar okvira). Izrađene satne osnove su grublje nego prirodno saće. Sav višak voska iz njih pčele koriste za gradnju stjenki stanica. Saće pod teretom meda lako pukne (npr. tijekom vrcanja), pa zato treba satnu osnovu pojačati s nekoliko redova žica. Takvo saće je čvršće, pa može izdržati manipulaciju koje na okvir postavlja profesionalno pčelarstvo. Postoje i trutovske satne osnove koje se koriste pri uzgoju matica.
ČAVLIĆI su pomoćni materijal koji služi u izradi košnica, za povezivanje okvira i slične stolarske radove koji su nužni u pčelarstvu. Dimenzije: 1 x 16 mm, 1,2 x 15 mm, 1,4 x 25 ili 35 mm i 1,6 x 35 mm. U konvencionalnom pčelarstvu se koriste obični građevinski čavli, ali u ekološkom pčelarstvu se inzistira na čavlićima od nehrđajućeg čelika.
ŽICA je neophodan materijal u pčelarstvu, jer saće pod teretom meda lako pukne, pa satnu osnovu treba ojačati žicom. Ona se uvlači u rupe izbušene u okvirima, a onda se utiskuje u satnu osnovu kotačićem (valjanjem) ili pomoću struje (grijanjem). Postoji čitav niz načina užičavanja okvira. Raspored žica može biti okomit, vodoravan, kos ili kombiniran. Debljina: 0,35 – 0,4 mm. Najčešće dolazi u kolutima od 100, 250, 500 i 1.000 g. Pravilo za ekološki uzgoj pčela važi i ovdje: i žica mora biti od nehrđajućeg čelika, dok u konvencionalno pčelarstvu je dovoljna pocinčana.
MREŽA ZA PČELARSTVO je univerzalno žičano pletivo visine 1 m, debljine niti 0,6 mm, pocinčana ili od nehrđajućeg čelika, oka 1,5 x 1,5 i 2,5 x 2,5 mm, ovisno da li se koristi u izradi ventilacije, hranilice ili nečeg drugog.
ŠUPLJE ZAKOVICE su zakovice šupljeg cilindričnog tijela namijenjene pojačanju armature okvira i da se žica ne bi urezala u drvo. Izrađuju se iz bakra, jer je električni vodič, ali mogu biti i od inoxa. Prije bušenja potrebno je na iglu perforatora (bušilice za rupe u okvirima) staviti zakovicu, da bi se ona automatski zabila u drvo. Dužina: 6 mm. Promjer: 3 mm. Težina: 1.000 kom. = 100g
ČAVLIĆI su pomoćni materijal koji služi u izradi košnica, za povezivanje okvira i slične stolarske radove koji su nužni u pčelarstvu. Dimenzije: 1 x 16 mm, 1,2 x 15 mm, 1,4 x 25 ili 35 mm i 1,6 x 35 mm. U konvencionalnom pčelarstvu se koriste obični građevinski čavli, ali u ekološkom pčelarstvu se inzistira na čavlićima od nehrđajućeg čelika.
ŽICA je neophodan materijal u pčelarstvu, jer saće pod teretom meda lako pukne, pa satnu osnovu treba ojačati žicom. Ona se uvlači u rupe izbušene u okvirima, a onda se utiskuje u satnu osnovu kotačićem (valjanjem) ili pomoću struje (grijanjem). Postoji čitav niz načina užičavanja okvira. Raspored žica može biti okomit, vodoravan, kos ili kombiniran. Debljina: 0,35 – 0,4 mm. Najčešće dolazi u kolutima od 100, 250, 500 i 1.000 g. Pravilo za ekološki uzgoj pčela važi i ovdje: i žica mora biti od nehrđajućeg čelika, dok u konvencionalno pčelarstvu je dovoljna pocinčana.
MREŽA ZA PČELARSTVO je univerzalno žičano pletivo visine 1 m, debljine niti 0,6 mm, pocinčana ili od nehrđajućeg čelika, oka 1,5 x 1,5 i 2,5 x 2,5 mm, ovisno da li se koristi u izradi ventilacije, hranilice ili nečeg drugog.
ŠUPLJE ZAKOVICE su zakovice šupljeg cilindričnog tijela namijenjene pojačanju armature okvira i da se žica ne bi urezala u drvo. Izrađuju se iz bakra, jer je električni vodič, ali mogu biti i od inoxa. Prije bušenja potrebno je na iglu perforatora (bušilice za rupe u okvirima) staviti zakovicu, da bi se ona automatski zabila u drvo. Dužina: 6 mm. Promjer: 3 mm. Težina: 1.000 kom. = 100g
KORITO ZA OTKLAPANJE je kada manjih ili većih dimenzija u koje se slažu okviri s medom da bi se sa saća vilicom ili nožem skidali voštani poklopci i tako saće pripremili za vrcanje. Sve ove nečistoće valja procijediti kroz sito, jer se nešto meda uvijek i tu zadrži. Korito može biti pliće ili dublje, s nogama ili bez, od plastike ili nehrđajućeg čelika. Na dnu korita se nalazi ventil.
VRCALJKA je uređaj u kojem se okviri s medom okreću oko svoje osi i centrifugalnom silom cijede med iz stanica saća. Med se potom slijeva niz njene stjenke i zadržava na konusnom dnu. Izvana ima oblik valjka, iznutra je korpa (košara) u koju se stavljaju okviri. Na osovinu se stavlja pogon koji je pokreće. U donjem dijelu se nalazi ispust za izvrcani med. Vrcaljke mogu biti izrađene od aluminija, nehrđajućeg čelika ili plastike, različitih konstrukcijskih rješenja, mehaničke (ručni pogon), električne ili kombinirane, radijalne, tangencijalne ili samookretne (kazetne), sa ili bez automatike, različitih jačina motora (130 do 350 W), promjenjive brzine i vremena rada. Kapacitet mehaničkih vrcaljki je 3 do 8 okvira, a električnih od 8 do 60 okvira.
VENTIL (SLAVINA) ZA MED se nalazi pri dnu korita za otklapanje, vrcaljki, mješalica i posuda za skladištenje meda. Može biti pocinčana, izrađena od plastike ili nehrđajućeg čelika. Izvrcani med se iz vrcaljke ispušta u manju posudu za med (mora biti niža od ventila, kako bi se med mogao slobodno izlijevati).
SITO (CJEDILO) ZA MED služi za grubo i srednje fino odvajanje čestica nečistoća (voska, uginulih pčela) od meda. Sito se stavlja na posudu ispod vrcaljke. Najbolje je sito kojem su svi dijelovi (okvir, držači, mreža) izrađeni od nehrđajućeg čelika. Prilikom cijeđenja nad posudama većeg promjera od promjera sita izvlačenjem 2 nastavka sa strane dobija se dodatni oslonac sita na posudu. Postoje ifilteri od posebno fine mreže za filtraciju od najsitnijih nečistoća.
POSUDE (BAČVE) ZA MED služe za spremanje meda na duži rok, njegovo transportiranje ili za netom ispušteni i profiltrirani med ispod vrcaljke. Valjkastog su oblika, na vrhu je poklopac sa ili bez hermetičkog obruča. Mogu biti izrađene od plastike, aluminija ili nehrđajućeg metala, s nogama ili bez, s ručkama ili bez njih. Pri dnu se nalazi ventil (plastični, pocinčani ili inox), ali transportne bačve ga nemaju. Kapacitet: 25, 30, 50, 100, 200, 300, 400, 600 i 1.000 kg.
PUMPE ZA MED služe za transport meda od posude do punilice. Med ima visoki stupanj viskoznosti, pa je taj prijenos jako delikatan, no danas se uz pomoć specijalnih pumpi vrši bez ikakvih problema i na visine veće od 10 m.
PUNILICA (DOZATOR) je uređaj kojim punimo staklenke medom. Mogu biti ručni, pneumatski ili na električni pogon. Mali dozatori (za staklenke 20 do 5.000 g) malih su kapaciteta i namjenom, praktičnošću i cijenom prilagođeni pčelarima koji nisu profesionalci, ali si žele olakšati i ubrzati rad. Velike rotacione punilice s programatorom i kapacitetom do 600 staklenki na sat uz rad samo jedne osobe zadovoljit će zahtjevnije poduzetnike.
GRIJAČ ZA MED je uređaj koji služi dekristalizaciji meda u posudama kapaciteta od 200 kg na više. Mogu biti spiralni ili valjkasti (okrugli ili rebrasti), visine 1 m, promjera 25, 29, 33, 42 ili 53 cm. Izrađeni u potpunosti od nehrđajućeg čelika, obavezno s termostatom, različitih snaga (od 600, 940, 1.500 i 2.000 W).
MIJEŠALICA ZA KREMASTI MED je uređaj koji rotacijom (70 okretaja u minuti) štapa s krilcima uronjenog u med razbija sve njegove kristale i čini ga pogodnijim za mazanje. Med treba duže vremena polako miješati dok ne izgubi tekuće stanje i postane kremast. Iako med postaje svjetliji, ne gubi svoj primaran okus i aromu, a pošto više nije podložan kristalizaciji, dobija novu dimenziju i veću uporabljivost.
TOPIONICI ZA VOSAK mogu biti na solarni (sunčani) ili parni pogon. Solarni topionik je drvena ili metalna kutija sa staklenim poklopcem u kojoj se nalazi rešetkast dodatak. Temperatura u topioniku može doseći i 100*C. Nagnut je pod određenim kutom u odnosu na prostor u koji se slijeva otopljeni vosak. Lokacija za smještaj topionika: sunčano mjesto uz pčelinjak, po mogućnosti u zavjetrini.Nedostaci: iz voštine izvlači samo 50 % od ukupnog voska. Parni topionici su korisniji, jer imaju bolju iskoristivost i veću brzinu (60 minuta). Valjkastog ili kvadratnog oblika, od pocinčanog materijala ili nehrđajućeg čelika. Na dnu posude je voda (3 do 5 litara), iznad nje je perforirano dno kroz koje prolazi vodena para. Ona topi vosak koji izlazi na vjenac i teče kroz grlić za vosak. Središnja se os topionika malo zakrene, voština promjeni položaj, kroz nju opet prođe vodena para , te zaostale kapljice voska nađu svoj put do rupica.
PREŠA ZA SATNE OSNOVE je jedan od uređaja za izradu satnih osnova. One se mogu izraditi i pomoću valjaka. Za razliku od prešanih osnova koje su krute, ne savijaju se i lako pucaju, osnove dobivene valjanjem su savitljive, mogu se namatati na rolu poput platna. Osnove iz preše su deblje, pa ih se iz iste količine voska proizvede manji broj nego kod valjanja. Za lučilo kojim se premazuju ploče u preši koristi se sirutka, sapunica ili štirka. Temperatura voska: 85 do 90*C da osnove ne bi bile predebele (ako je vosak hladniji) ili se lijepile za prešu (ako je topliji). Vosak se mora prethodno zagrijati na 120*C na 10 minuta pod tlakom 2 atmosfere da bi se uništile spore uzročnika američke gnjiloče. Pri izradi pomoću valjaka vosak najprije prolazi kroz ravne valjke i nastaje traka jednake debljine. Nakon toga se traka propušta kroz gravirane valjke. Valjci u vosku koji prolazi između njih pod velikim pritiskom mijenjaju raspored molekula, pa ploča postaje savitljiva.
VRCALJKA je uređaj u kojem se okviri s medom okreću oko svoje osi i centrifugalnom silom cijede med iz stanica saća. Med se potom slijeva niz njene stjenke i zadržava na konusnom dnu. Izvana ima oblik valjka, iznutra je korpa (košara) u koju se stavljaju okviri. Na osovinu se stavlja pogon koji je pokreće. U donjem dijelu se nalazi ispust za izvrcani med. Vrcaljke mogu biti izrađene od aluminija, nehrđajućeg čelika ili plastike, različitih konstrukcijskih rješenja, mehaničke (ručni pogon), električne ili kombinirane, radijalne, tangencijalne ili samookretne (kazetne), sa ili bez automatike, različitih jačina motora (130 do 350 W), promjenjive brzine i vremena rada. Kapacitet mehaničkih vrcaljki je 3 do 8 okvira, a električnih od 8 do 60 okvira.
VENTIL (SLAVINA) ZA MED se nalazi pri dnu korita za otklapanje, vrcaljki, mješalica i posuda za skladištenje meda. Može biti pocinčana, izrađena od plastike ili nehrđajućeg čelika. Izvrcani med se iz vrcaljke ispušta u manju posudu za med (mora biti niža od ventila, kako bi se med mogao slobodno izlijevati).
SITO (CJEDILO) ZA MED služi za grubo i srednje fino odvajanje čestica nečistoća (voska, uginulih pčela) od meda. Sito se stavlja na posudu ispod vrcaljke. Najbolje je sito kojem su svi dijelovi (okvir, držači, mreža) izrađeni od nehrđajućeg čelika. Prilikom cijeđenja nad posudama većeg promjera od promjera sita izvlačenjem 2 nastavka sa strane dobija se dodatni oslonac sita na posudu. Postoje ifilteri od posebno fine mreže za filtraciju od najsitnijih nečistoća.
POSUDE (BAČVE) ZA MED služe za spremanje meda na duži rok, njegovo transportiranje ili za netom ispušteni i profiltrirani med ispod vrcaljke. Valjkastog su oblika, na vrhu je poklopac sa ili bez hermetičkog obruča. Mogu biti izrađene od plastike, aluminija ili nehrđajućeg metala, s nogama ili bez, s ručkama ili bez njih. Pri dnu se nalazi ventil (plastični, pocinčani ili inox), ali transportne bačve ga nemaju. Kapacitet: 25, 30, 50, 100, 200, 300, 400, 600 i 1.000 kg.
PUMPE ZA MED služe za transport meda od posude do punilice. Med ima visoki stupanj viskoznosti, pa je taj prijenos jako delikatan, no danas se uz pomoć specijalnih pumpi vrši bez ikakvih problema i na visine veće od 10 m.
PUNILICA (DOZATOR) je uređaj kojim punimo staklenke medom. Mogu biti ručni, pneumatski ili na električni pogon. Mali dozatori (za staklenke 20 do 5.000 g) malih su kapaciteta i namjenom, praktičnošću i cijenom prilagođeni pčelarima koji nisu profesionalci, ali si žele olakšati i ubrzati rad. Velike rotacione punilice s programatorom i kapacitetom do 600 staklenki na sat uz rad samo jedne osobe zadovoljit će zahtjevnije poduzetnike.
GRIJAČ ZA MED je uređaj koji služi dekristalizaciji meda u posudama kapaciteta od 200 kg na više. Mogu biti spiralni ili valjkasti (okrugli ili rebrasti), visine 1 m, promjera 25, 29, 33, 42 ili 53 cm. Izrađeni u potpunosti od nehrđajućeg čelika, obavezno s termostatom, različitih snaga (od 600, 940, 1.500 i 2.000 W).
MIJEŠALICA ZA KREMASTI MED je uređaj koji rotacijom (70 okretaja u minuti) štapa s krilcima uronjenog u med razbija sve njegove kristale i čini ga pogodnijim za mazanje. Med treba duže vremena polako miješati dok ne izgubi tekuće stanje i postane kremast. Iako med postaje svjetliji, ne gubi svoj primaran okus i aromu, a pošto više nije podložan kristalizaciji, dobija novu dimenziju i veću uporabljivost.
TOPIONICI ZA VOSAK mogu biti na solarni (sunčani) ili parni pogon. Solarni topionik je drvena ili metalna kutija sa staklenim poklopcem u kojoj se nalazi rešetkast dodatak. Temperatura u topioniku može doseći i 100*C. Nagnut je pod određenim kutom u odnosu na prostor u koji se slijeva otopljeni vosak. Lokacija za smještaj topionika: sunčano mjesto uz pčelinjak, po mogućnosti u zavjetrini.Nedostaci: iz voštine izvlači samo 50 % od ukupnog voska. Parni topionici su korisniji, jer imaju bolju iskoristivost i veću brzinu (60 minuta). Valjkastog ili kvadratnog oblika, od pocinčanog materijala ili nehrđajućeg čelika. Na dnu posude je voda (3 do 5 litara), iznad nje je perforirano dno kroz koje prolazi vodena para. Ona topi vosak koji izlazi na vjenac i teče kroz grlić za vosak. Središnja se os topionika malo zakrene, voština promjeni položaj, kroz nju opet prođe vodena para , te zaostale kapljice voska nađu svoj put do rupica.
PREŠA ZA SATNE OSNOVE je jedan od uređaja za izradu satnih osnova. One se mogu izraditi i pomoću valjaka. Za razliku od prešanih osnova koje su krute, ne savijaju se i lako pucaju, osnove dobivene valjanjem su savitljive, mogu se namatati na rolu poput platna. Osnove iz preše su deblje, pa ih se iz iste količine voska proizvede manji broj nego kod valjanja. Za lučilo kojim se premazuju ploče u preši koristi se sirutka, sapunica ili štirka. Temperatura voska: 85 do 90*C da osnove ne bi bile predebele (ako je vosak hladniji) ili se lijepile za prešu (ako je topliji). Vosak se mora prethodno zagrijati na 120*C na 10 minuta pod tlakom 2 atmosfere da bi se uništile spore uzročnika američke gnjiloče. Pri izradi pomoću valjaka vosak najprije prolazi kroz ravne valjke i nastaje traka jednake debljine. Nakon toga se traka propušta kroz gravirane valjke. Valjci u vosku koji prolazi između njih pod velikim pritiskom mijenjaju raspored molekula, pa ploča postaje savitljiva.
PČELARSKE RUKAVICE upotrebljavaju pčelari početnici dok se ne naviknu na ubode pčela, ali i svi oni kojima oprez nije na odmet bez obzira jesu li alergični na ubode ili ne. Najčešće su izrađene iz kože ili sličnog materijala, ali moraju biti elastične i neprobojne za ubode. Na gornjem rubu rukavica je produženi dio od tkanine u koji je uvučena guma, kojeg pčelari prevuku preko rukava, kako bi sprječili ulazak pčela u rukavice i odjeću.
PČELARSKI ŠEŠIR (KAPA) štiti glavu pčelara od uboda uznemirenih pčela. Ima ih u različitim izvedbama. Mora imati širok obod na kojem je prišiven mrežasti veo (rijetka svilena tkanina – til) koja ne smije dodirivati lice. Tkanina od koje se izrađuju šeširi može biti bijele ili žute boje (jer je dokazano da pčele više napadaju osobe odjevene u tamno), ali veo mora biti tamnije boje kako se oči pri regledu ne bi nepotrebno zamarale. Postoje 2 osnovna modela: sa ili bez gume na kraju vela. Prva je bolja verzija jer u području ramena priliježe uz tijelo, pa tako sprječava prolaz pčelama u šešir.
PČELARSKA JAKNA (BLUZA) je dio radnog odijela pčelara na kojem je veo pričvršćen za vratni dio, pa je rad moguć i kad su pčele agresivnije. Sa ili bez patent zatvarača, obično bijeloj ili žutoj boji, sa 2 ili 3 džepa, na rukavima i u struku ima gumu da se pčele ne bi podvlačile unutra. Tako i pčelarske hlače imaju gumu oko struka i na kraju nogavica. Ako su hlače spojene s jaknom, to je pčelarski kombinezon i on je najsigurnija zaštita za sve pčelare. Nije na odmet nogavice staviti u čarape.
PČELARSKI ŠEŠIR (KAPA) štiti glavu pčelara od uboda uznemirenih pčela. Ima ih u različitim izvedbama. Mora imati širok obod na kojem je prišiven mrežasti veo (rijetka svilena tkanina – til) koja ne smije dodirivati lice. Tkanina od koje se izrađuju šeširi može biti bijele ili žute boje (jer je dokazano da pčele više napadaju osobe odjevene u tamno), ali veo mora biti tamnije boje kako se oči pri regledu ne bi nepotrebno zamarale. Postoje 2 osnovna modela: sa ili bez gume na kraju vela. Prva je bolja verzija jer u području ramena priliježe uz tijelo, pa tako sprječava prolaz pčelama u šešir.
PČELARSKA JAKNA (BLUZA) je dio radnog odijela pčelara na kojem je veo pričvršćen za vratni dio, pa je rad moguć i kad su pčele agresivnije. Sa ili bez patent zatvarača, obično bijeloj ili žutoj boji, sa 2 ili 3 džepa, na rukavima i u struku ima gumu da se pčele ne bi podvlačile unutra. Tako i pčelarske hlače imaju gumu oko struka i na kraju nogavica. Ako su hlače spojene s jaknom, to je pčelarski kombinezon i on je najsigurnija zaštita za sve pčelare. Nije na odmet nogavice staviti u čarape.