Oslobađanjem iz saća povećavaju se i mogućnosti za onečišćenje meda. Zbog toga nije svejedno ko vadi med, gdje ga vadi i u kakve tegla ga pakuje. O najčešćim zagađivačima meda, za BH pčelar piše Predrag Janković, diplomirani tehnolog i jedan od najuspješnijih banjalučkih pčelara.
Jedan od primarnih problema pri proizvodnji hrane jeste problem kontaminacije ili onečišćenja hrane. Kontaminacija hrane predstavlja prisustvo nepoželjnih i po zdravlje štetnih tvari, koje mogu biti prirodno prisutne, dodate tokom postupaka proizvodnje, prerade i skladištenja ili koje su u namirnice dospjele nesrećnim slučajem ili prirodnom katastrofom. Kontaminirana hrana mijenja svoje prvobitne osobine, tj. umanjuje joj se vrijednost sve do te mjere da više nije za upotrebu.
PIŠE PREDRAG JANKOVIĆ, DIPL. ING. TEHNOLOGIJE
Kao i svaki drugi proizvod, med je podložan izvorima zagađenja koji mogu biti mikrobiološkog, hemijskog i fizičkog porijekla. Pod mikrobiološkim zagađenjem se podrazumjeva prisustvo patogenih bakterija, virusa i toksičnih materija. Hemijsko onečišćenje dolazi od teških metala, pesticida, akaricida, aditiva, sredstava za održavanje opreme za proizvodnju i slično. Fizička kontaminacija predstavlja prisustvo u medu komada drveta, stakla ili metala, boje, pjeska, dijelova tijela pčele, dlaka i tako dalje. Veoma bitno je napomenuti da navedena onečišćenja ne nastaju kao posledica bolesti same pčelinje zajednice. Drugim riječima, zdravstveno stanje pčelinje zajednice ne utiče na kvalitet i ispravnost meda kao namirnice za ljudsku ishranu.
U tehnološkom procesu nastajanja meda, sve do njegovog poklapanja, opasnosti za onečišćenje leže primarno u hemijskoj kontaminaciji, prvenstveno kontaminiranoj prirodnoj sredini. Prirodna sredina u kojoj pčele nalaze nektar, mednu rosu, polen, propolis i vodu može biti onečišćena pesticidima, akaricidima, teškim metalima i izložena radijaciji. Preventiva pčelara u ovoj fazi proizvodnje se ogleda u izbjegavanju ovakvih sredina za pčelarenje, po uočenoj detekciji. Lične greške se manifestuju u nepravilnom korišćenju lijekova, korišćenju kontaminiranog voska, nepotrebnim ili pretjeranim dimljenjem pčelinje zajednice prije i za vrijeme medobranja itd.. Ukoliko bi se konzumirao isključivo med u saću, znatno bi se smanjile i mogućnosti njegovog dodatnog onečišćenja. Međutim, kako tržište nalaže stanje u kome će se med naći prije upotrebe, tako se med oslobađa iz saća centrifugiranjem, muljanjem ili cijeđenjem i kao takav pakuje u odgovarajuću ambalažu, u kojoj se čuva sve do upotrebe.
Jedan od primarnih problema pri proizvodnji hrane jeste problem kontaminacije ili onečišćenja hrane. Kontaminacija hrane predstavlja prisustvo nepoželjnih i po zdravlje štetnih tvari, koje mogu biti prirodno prisutne, dodate tokom postupaka proizvodnje, prerade i skladištenja ili koje su u namirnice dospjele nesrećnim slučajem ili prirodnom katastrofom. Kontaminirana hrana mijenja svoje prvobitne osobine, tj. umanjuje joj se vrijednost sve do te mjere da više nije za upotrebu.
PIŠE PREDRAG JANKOVIĆ, DIPL. ING. TEHNOLOGIJE
Kao i svaki drugi proizvod, med je podložan izvorima zagađenja koji mogu biti mikrobiološkog, hemijskog i fizičkog porijekla. Pod mikrobiološkim zagađenjem se podrazumjeva prisustvo patogenih bakterija, virusa i toksičnih materija. Hemijsko onečišćenje dolazi od teških metala, pesticida, akaricida, aditiva, sredstava za održavanje opreme za proizvodnju i slično. Fizička kontaminacija predstavlja prisustvo u medu komada drveta, stakla ili metala, boje, pjeska, dijelova tijela pčele, dlaka i tako dalje. Veoma bitno je napomenuti da navedena onečišćenja ne nastaju kao posledica bolesti same pčelinje zajednice. Drugim riječima, zdravstveno stanje pčelinje zajednice ne utiče na kvalitet i ispravnost meda kao namirnice za ljudsku ishranu.
U tehnološkom procesu nastajanja meda, sve do njegovog poklapanja, opasnosti za onečišćenje leže primarno u hemijskoj kontaminaciji, prvenstveno kontaminiranoj prirodnoj sredini. Prirodna sredina u kojoj pčele nalaze nektar, mednu rosu, polen, propolis i vodu može biti onečišćena pesticidima, akaricidima, teškim metalima i izložena radijaciji. Preventiva pčelara u ovoj fazi proizvodnje se ogleda u izbjegavanju ovakvih sredina za pčelarenje, po uočenoj detekciji. Lične greške se manifestuju u nepravilnom korišćenju lijekova, korišćenju kontaminiranog voska, nepotrebnim ili pretjeranim dimljenjem pčelinje zajednice prije i za vrijeme medobranja itd.. Ukoliko bi se konzumirao isključivo med u saću, znatno bi se smanjile i mogućnosti njegovog dodatnog onečišćenja. Međutim, kako tržište nalaže stanje u kome će se med naći prije upotrebe, tako se med oslobađa iz saća centrifugiranjem, muljanjem ili cijeđenjem i kao takav pakuje u odgovarajuću ambalažu, u kojoj se čuva sve do upotrebe.