PROLJETNI RAZVOJ PČELINJIH ZAJEDNICA
PROLJETNI RAZVOJ PČELINJIH ZAJEDNICA
(Priprema pčelinjih zajednica za prvu pašu)
U drugoj polovini januara u našim klimatskim uslovima najčešće počinje prvo pčelinje leglo.Od tada pa do kraja maja pčelinje društvo se uveča tri do pet puta doživljavajući burni razvoj. Brojnost pčela u januaru i februaru i čistoča košnice pokazuju koliko uspješno smo pripremili naše društvo za prezimljavanje.Ta operacija se smatra najvažnijom za stvaranje jakih pčelinjih društava za proljetnu pašu – bagremovu u narednoj sezoni. Proljetni razvoj je svakako jedan od najtežih perioda u životu pčelinje zajednice, jer je pred njom od strane pčelara postavljen ogroman i ponekad nemoguć zadatak, a to je optimalan razvoj pčelinjeg društva do bagrema. Još sredinom prošlog vijeka američki pčelar Langstrot piše: „ Ako su društva jaka, imaju dovoljnu količine hrane , lak prelaz sa rama na ram , vode u slučaju potrbe, ako su im leta zaštičena od vjetra,takva društva imaju sve uslove da uspješno prezime .“ Ukoliko smo obezbjedili uslove o kojima govori veliki američki pčelar,završili smo najmanje 80% posla u pripremi pčelinjih društava za bagremovu pašu. Preostaje nam da u prolječnom periodu pratimo vrijeme, odnosno stanje pčelinje paše i blagovremeno obavljamo potrbne poslove na pčelinjaku. Ovo je period pune aktivnostna na pčelinjaku. Da bi došli do optimalnog razvoja pčelinje zajednice najpre moramo da sagledamo probleme koji nam stoje na putu kako bi pronašli adekvatna riješenja.
Prvo: To je prije svega broj jedinki koji je prezimio i koji treba da inicira taj buran razvoj. Na žalost u ovom periodu , na ovu činjenicu ne možemo uticati, jer je to posao koji treba kvalitetno obaviti u fazi pripreme pčelinjih zajednica za prezimljavanje.
Drugi faktor je zdravstveno stanje pčelinjih zajednica koje inače treba da bude savršeno tokom cijele godine. Društva u ovom periodu moraju biti zdrava i očišćena od varoe , a ako to nije slučaj zbog ranijeg propusta, sada se moramo posebno potruditi da u pašu uvedemo maksimalno zdrave pčele. To naravno nije nimalo lako, ako smo u predhodnom periodu napravili suštinske greške.
Treći problem su vremenske prilike koje se ogledaju u čestim promjenama , pojavi vjetrova, zahlađenja, kišnih ili sniježnih perioda. Nažalst, mi na vremenske prilike ne možemo uticati , ali možemo pomoći pčelinjim zajednicama. Tek u ovom periodu pčelinje društvo obavezno treba maksimalno utopliti, što nije bio slučaj u toku zimovanja.Pored dodatnog utopljavanja dobre će rezultate dati i plastična folija. Treba napomenuti da se plastična folija smije stavljati samo na jaka društva. Četvrti problem je stanje zaliha kvalitetne hrane u košnici koju je trebalo obezbjediti u maksimalnim količinama prilikom zazimljavanja. U cilju boljeg razvoja uobičajeno je nadražajno prihranjivanje o tome postoje oprečna mišljenja. Prihranjivanje u ovom periodu je sasvim nepoželjo, osim nadražajnog prihranjivanja medom, stavlja se ram sa medom na satonoše, mada i druga nadražajna prihranjivanja (šećer i voda,dopune) pod izvjesnim uslovima mogu doprinijeti ubrzanom razvoju. Peti faktor koji moramo razmotriti je dužina perioda do cvijetanja bagrema.Ovaj period je uvjek varijabilan i ukoliko postoje velika odstupanja pred nama se javljaju novi problemi . Ukoliko bagrem porani zateči će nas nespremne, a ukoliko okasni moramo se više potruditi da održimo radno raspoloženje u zajednici, kako ne bi došlo do pojave rojevnog nagona.
Šesti faktor je stanje pašnih uslova na lokalitetu gdje se nalazi pčelinjak . Najbolja su područja bogata ranim polensko – nektarskim cvijetovima jer osim dobrog razvoja možemo dobiti značajne količine polena i dosta rezerve meda.
RAZVOJ PČELINJIH DRUŠTAVA TOKOM PROLJEĆA
Tokom proljeća pčelinje društvo karakterišu tri faze razvoja. Prva faza (15.01 – 10.03) Period zimskog odgajanja društva- legla ,traje kod nas najčešće do polovine marta i karakteristična je po malim dotocima nektara i polena spolja iz prirode nestabilnom vremenu i velikim oscilacijama spoljne temperature. U ovom periodu slabija društva se mnogo više iscrpljuju od jakih zbog ranije započetog legla i obezbjeđenja potrebnih uslova za njegov razvoj. Društva sa više od 7 ulica pčela ovj period vrlo uspješno prolaze ukoliko raspolažu sa dobrim rezervama hrane koje iznose 10-15 kg i nisu opterečene nozemozom.
Druga faza (10.03 -01.05) Period ubrzanog razvoja, počinje sa polovinom marta i traje obično dopočetka maja. U ovom periodu može biti osjetnijeg unosa naročito cvijetnog praha i nektara. Iva, dren, vrba, jagorčevina, kačun i ostalo proljetno bilje mogu dati dosta cvijetnog praha pa i nektara. Pčelar mora voditi računa da zbog povečanog unosa ne dođe do blokade prostora u zoni legla košnice. Naša rasa pčela ima osobinu da leglo širi uvis a ne na stranu. Zato je potrebno prostor za leglo proširivati, u gornjem nastavku kada se radi o nastavljačama. Kad se to radi? Pa onda kada je jedan nastavak zaležen sa najmanje 6 okvira legla i kada ga pčele zaposjednu najmanje 9 ulica pčela. Pored vođenja računa o prostoru i količini rane neophodno je utopljavanje košnice i obezbjeđenja pojila ukoliko nema vode u blizini.
Treća faza (01.05- 01.06) Period stvaranja viška pčela, kod nas počinje sa masovnim cvjetanjem biljaka tokom aprila i maja i povečanjem temperature, a završava se krajem maja i početkom juna mjeseca. To je vrijeme burnog razvoja i maksimalnog polaganja jaja od strane matice koje doseže i do 2000 komada dnevno. Ako je godina povoljna što znači da ima dovoljno vlage u zemlji i vazduhu a temperature nisu ekstremne tada se aktivnosti pčelara svode na na proširenje prostora u košnici,
. blagovremenim dodavanjem satnih osnova. Na ovaj način uz kasnije otvaranje više leta ukoliko dođe do većeg porasta temperature i promjenom mjesta nastavaka započinjemo sprečavanje pojave rojevnog nagona . Sa ove dvije mjere rojevni nagon se u ovom periodu najčešće uspješno riješava
FAKTORI RAZVOJA PČELINJEG DRUŠTVA
Pčelinje društvo se skladno razvja ako je zdravo, ima dobru maticu, dovoljan broj pčela, znatne zalihe hrane i vode, dovoljno kvalitetnog saća i prostora za njegovu izgradnju. Kvalitet matice omogučava pčelinjem društvu uspješno prezimljavanje brz razvoj i brojnost pčela u košnici a time i prinose u vrijeme paše. O njihovom kalitetu trba voditi računa prilokom pripreme pčelinjih društava za zimovanje. Jačina pčelinjeg društva poslije matice je najznačajniji faktor brzog proljetnog razvoja. Krajem 19 vijeka ruski akademik Butlerov je utvrdio da pčela koja se odgoji u jakom društvu ima dužu rilicu, veći raspon krila, nosi preko 40% više cvijetnog praha , nosi znatno više nektara u mednoj voljci i živi duže 6 do 8 dana od one odgojene u slabom društvu. Pćelinja društva koja početkom marta imaju više od 7 ulica pčela odnosno 13-14 hiljada pčela, mogu se ukoliko imaju dobre zalihe hrane minimum 10-15 kg i dovoljno prostora razviti do početka cvijetanja bagrema i dostići 40-45 hiljada pčela koje če maksimalno iskoristiti pašu koja počinje oko 10 maja. Ona društva kaja u pomenutom periodu imaju manje od 5 ulica pčela neće imati značajnog unosa na bagremovoj paši jer uprkos svim naporima koje pčelar ulaže neće stići da se razviju do početka cvijetanja bagrema. Prinos će biti nešto slabiji i kod srednje jakih društava koja izlaze iz zime.Količina i kvalitet hrane su od izuzetnog značaja. U prolječnom razvoju neophodno je da svako društvo ima minim 8 kg meda u košnici. Ovo je potrebno za ishranu velikog broja larvi.Dobro njegovana i hranjena larva daje kvalitetnu i produktivnu pčelu. Najkvalitetnija hrana za pčele odosno leglo je perga i med zatim svijež poleni nektar, pogača sa dodacima cvijetnog praha i kvasca i na krju šečerni sirup. Mnogi pčelari praktikuju nadražajno prihranjivanje od cvijetanja đanarike pa do početka bagremove paše. Istraživanja vršena u SR Njemačkoj (Wille,1984 i Imdorf 1989) su demantovala efikasnost ovog načina stimulisanja bržeg razvoja . Efekti su kratkotrajni i kod jakih društava ne daju nikakva vidljiva poboljšanja. Mnogo je bolje i ekonomičnije, društvima sa oskudnim rezervama hrane davati okvire sa medom uzete od zdravih društava ili kvalitetne pogače. Davanje sirupa podstiče pčele na aktivnije skupljanje polena. One zbog toga izliječi i po nešto hladnijem vremenu, tamo izgube pokretljibvost , padaju na hladnu zemlju i tu ostaju. Pored toga davanje sirupa je skopčano sa mogučnosti pojave grabeži. Prostor i klima su takođe značajni za prolječni razvoj pčelinje zajednice. Nedovoljan prostor ograničava proširenje legla i izaziva rojevi nagon dok utoplavanje košnice u prolječe povoljno dijeluje na razvoj legla, naročito kod slabih i srednje jakih društava.
KADA POČETI SA PRIPREMOM PČELINJIH DRUŠTAVA ZA BRŽI RAZVOJ
Među pčelarima često se čuju suprostavljena mišljenja vezana za pitanje posticaja razvoja ranog legla. Jedni tvrde da podsticaj matice na rano leglo omogučava stvaranje jakih društava za bagremovu pašu dok drugi to osporavaju. Odgovor na ovo pitanje će biti jasan ako se znaju sledeće činjenice. U zimskim uslovima za odgajanje jedne pčele potrebno je sedam pčela. Pretpostavlja se da zbog hladnoće pčele nemaju mogučnost da unose nektar, cvijetni prah i vodu iz okoline. Novo leglo se odgaja uglavnom iz rezervi masnog tkiva pčela i manjim dijelom iz perge i meda. U sledećoj fazi razvoja kada započinje skromniji unos polena i nektara uz značajniji porast temperature i mogučnosti unosa vode jedna pčela njeguje 1,1 – 1,4 larve, da bi u trečoj fazi svog razvoja kad u prirodi ima obilje polena i dovoljno sviježeg nektara za razvoj uz brojnost pčela od
preko 25 000 pčela njeguje 3-4 larve. Računica je jasna 7000 pčela u januaru i početkom februara učestvuje u odgoju 1000 pčela , a u vrijeme maksimalno povoljnih uslova kakvi mogu biti od sredine aprila više hiljada pčela. Iz ovoga se vidi zašto društvo koje inače kasnije kreču sa leglom i koje se čak ne stimuliše nikakvim nadražajnim prihranjianjem vrlo brzo nadoknade zaostatak u razvoju i ostvare rekordne prinose. Pčelinje društvo započinje leglo na osnovu svog praiskonskog instikta za razmnožavanje uvažavajući okolinu u kojoj živi. Zbog toga je savremena pčelarska praksa odbacila podsticaj razvoja ranijeg legla kao mjeru uspješne pripreme pčelinjih društava za bagremovu pašu. Rano leglo iscrpi slabija i srednje razvijena društva. Ona početkom marta oslabe zbog uginuća dijela zimskih pčela i nedovoljnog broja mladih pčela izleženih do sredine marta. Takva društva nisu u stanju da maksimalno koriste polen i nektar sa prvih prolječnih cvijetova, da njeguju veće leglo niti da održavaju povoljnu mikroklimu, što dovodi do sporijeg razvoja. Ovako stanje se često produži i do sredine aprila tako da se ne iskoristi mogučnost matice u polaganju veče broja jaja i obilje cvijetnog praha pa i nektara kojih u to vrijeme ima u prirodi
PRVI PROLJETNI PREGLED
Mart je mjesec kada pčele počinju intenzivno da rade u košnici, ali zbog temperaturnih razlika između dana i noći sporo šire svoje klube. Mi pčelari moramo pomoći da neke poteškoće lakše savlada tokom njenog proljećnog razvoja. Prve toplije dane u martu moramo iskoristiti da napravimo uvid u stanje pčelinjih zajednica. Sada već znamo sa koliko snažnih ali i slabih društava izlazimo iz zime i koliko gubitaka imamo. Posle utvrđivanja činjeničnog stanja na pćelinjaku, treba obaviti važne poslove,a to su:
- Kontrola zalihe hrane u košnici
- Raspored hrane,
- Zdravstveno stanje pčela,
- Broj ulica zaposjednut pčelama.
- Čišćenje podnjača od mrtvih pčela uz obračanje pažnje o prisustvu vlage u košnici,
- Obaviti pripremu pojila,
U ovom mjesecu priroda počinje pčelama da pruža polen veoma bitan za proljetni razvoj. Riječi polen i perga moramo izgovarati sa posebnim poštovanjem, jer bez njega u košnici nema života, a za razmnožavanje da i ne govorimo.U ovom mjesecu potrošnja hrane može da ide i do nevjerovatnih 4-5 kg po jednoj zajednici. Hrana utrošena u februaru 2,5-3 kg ostavlja prazan prostor u centralnom dijelu košnice. Pčele sada opredijeljene na njegu legla neće se pomjerati ka hrani ako zahladni. Treba iskoristiti prvi sunčan topao dan za pomjeranje hrane bliže klubetu. Ne treba hranu pomjerati sa obe strane klubeta, već samo sa jedne, kako bi smo izbjegli duže otvaranje košnice i manipulisanje ramovima, jer tako možemo da dovedemo do nepotrebnog hlađenja i prehlađivanja legla.Posebnu pažnju obratiti da li ima izmeta od pčela po satonošama i saću.Takva pojava ne mora da znači prisustvo nozemoze. Ako uočimo tek po koju kap izmeta, najvjerovatnije je da to ne prestavlja ništa loše. Ali ako ta pojava ima šire razmjere,stanje treba sanirati. Prisustvo nozemoze može se utvrditi isključivo laboratorijskim ispitivanjem. Broj ulica zaposjednitih pčelama govori nam o snazi svake zajednice i iskusnom pčelaru ukazuje na aktivnosti koje treba da obavi. Ako ima 6-7ulica pčela u košnici ,ne moramo brinuti za razvoj takvih društava, ako su obezbjeđeni svi ostali uslovi koje sam ranije naveo. Zdrave slabe zajednice i bezmatke treba pripojiti jačim. Čišćenjem podnjača i ulica i uginuh pčela činimo zajednicama veliku uslugu , kakao ne bi trošile svoje vrijeme i neposredno siscrpljivale na ovom poslu.
POSLOVI NA PČELINJAKU OD MARTA DO POČETKA BAGREMOVE PAŠE
Prva polovina marta je vrijeme kada je potrebno izvršiti detaljan pregled društava, očistiti podnjače, postaviti i promijeniti vlažan utoplavajući materijal, odstraniti eventualni višak nastavaka na košnicama, stisnuti prostor kod slabih društava, prekontrolisati stanje legla i rezerve hrane i pripremiti okvire sa satnim osnovama.
UTOPLJAVANJE Za ovaj vremenski period utopljavanje je poželjnje nego u jesen i zimu, zbog sve intenzivnijeg legla. Osnovna uloga utopljavajućeg materijala je ne samo da sačuva stvorenu toplotu pčelinjeg gnijezda i tako utiče na smanjenu potrošnju meda, već i da ublaži nagle temperaturne oscilacije, nepovoljan uticaj vijetra i veliku vlažnost vazduha. Ovo dodatno utopljavanje pokazalo se opravdano i svrsishodno, jer su takva društva imala kontinuiran razvoj legla bez obzira na nepovoljne atmosferske uvjete.
PRIHRANJIVANJE
Količina i kvalitet hrane su od izuzetnog značaja. U prolječnom razvoju neophodno je da svako društvo ima oko 8 kg. meda u košnici. Ovo je potrebno za ishranu velikog broja larvi . Dobro njegovana larva daje kvalitetnu i produktivnu pčelu. Nedostatak hrane u ovom periodu treba riješavati prihanjivanjem Ako je vrijeme prohladno onda treba dodavati oplemenjene medne pogače, a ako nočna temperatur prelazi 10 C može se početi sa prihranivanjem sirupom, ali u malim dozama koje pčele mogu da raznesu u prvim večernjim satima. Kad dnevna i nočna temperatura porastu iznad 10 C pristupa se intenzivnijem prihranjivanju sve dok se ne postigne minimum rezervne hrane od 8 kg. Posle toga može se nastaviti sa stimulativnim prihranjivanjem društva.U drugoj polovini marta i početkom aprila dolazi do cvijetanja velikog broja biljaka i do povečanja unosa cvijetnog praha i nektara. To je veliki stimulans za širenje legla pogotovo ako dođe do dužih perioda lijepog vremena.
U predjelima gdje ima ive i crnjuše-vrijeska treba voditi računa da ne dođe do blokade u plodištu. Tada počinje ležene pčela koje će učestvovati u paši bagrema. Potrebno je postaviti pojilo na što osunčanijem mjestu na pčelinjaku gdje u blizini nema vode. Početkom aprila počinje intenzivnije cvijetanje voča. Posle ljeske, ive, vrijeska gdje ga ima, jagorčevine , vrbe i drugih ranih proljetnih bijaka koje daju prvu nadražajnu pašu dolazi đanarika i divlja trešnja.
PRVO PROŠIRENJE GNIJEZDA
U ovom periodu treba voditi računa da ne dođe do blokade prostora za zalijeganja matice. U vočnoj paši pčele unose velike količine polena ,nektara i vode. Pčelinje društvo u ovo vrijeme nalazi se na oko 5-6 centralnih ramova , od kojih se na tri nalazi pčelinje leglo, a na sledeća 1-2 okvira sa unutrašnje strane velika količina polena. Time su pčele i nehotice blokirale maticu koja za nekoliko dana neće moči preći na sledeće ramove. Pčelar ovo treba da neutrališe pomjerajući ramove sa polenom lijevo i desno od legla a prostor za leženje proširiti okvirima sa poluizvučenim sačem koje nam je ostalo od prošle godine. U naredni desetak dana postupak se može ponoviti još jednom što će uticati na još brži proljetni razvoj.
PREGLED ZAJEDNICA U VOČNOJ PAŠI I VELIKO PROŠIRENJE LEGLA
Obično se prije dodavanja okvira i nastavaka izvrši detaljan pregled pčelinjih zajednica. Na osnovu snimljenog stanja vrši se klasifikacija pčelinjaka na produktivna društva koja će učestvovati u prvoj paši i na pomočna društva koja će uzgajati leglo sa kojim će se ispomagati produktivna društva. Prema tome u sredini vočne paše na 10-15 dana do bagrema svako društvo koje ima 4 i manje okvira legla treba svrstati omočna društva a formirati jake zajednice sa 10 okvira legla u LR košnicama. U periodu cvijetanja koštičavog voća pri povoljnim uslovima
unos može dostići 2kg i više. Moguća je blokada prostora pa je neophodno vršiti dodavanje ramova sa satnim osnovama u plodištu između okvira sa leglom i polenovim prahom. Tako se pored zamjene starog saća obnavlja mlado. Kod proširenja LR košnoca dovoljno je okretanje nastavka za 180 stepeni a ako je društvo zimovalo u jednom nastavku onda mu se dodaje drugi. Ukoliko je gornji nastavak pun pčela sa 5-6 okvira legla vrši se izmjena mjesta nastavaka, gornji nastavak sada se stavlja na podnjaču a onaj sa podnjače se stavlja kao gornji nastavak. Obično pčelari prevješavaju 1-2 okvira zatvorenog legla iz plodišta u gornji nastavak kako bi što brže izvukli pčelu u gornji nastavak. Ovim se postupkom ubrzava prelazak matice u gornji nasavak.Pčelinje društvo izvlači vosak samo kada ima unosa spolja i kada postoji potreba za proširenje prostora za leglo i skladištenje meda . Ako ovi uslovi nisu ispunjeni višak satnih osnova može djelovati destimulativno. Jednom društvu se mogu ukoliko je lijepo vrijeme i ima vidnog unosa dati i dvije satne osnove u LR okviru sa obije strane legla po jednu. Krajem aprila je vrhunac cvjetanja voča pa je potrebno razmišljati o pojavi rojevnog nagona kod jakih društava .
SPREČAVANJE MOGUĆEG ROJENJA
Rojenje je problem koji muči dosta pčelara. Ono stvara mnogo manje glavobolje ako se blagovremeno proširuje prostor, omogući dobra ventilacija i vodi računa o starosti matice. Sve dok je otvoreno leglo veće od zatvorenog neće doći do rojenja. Onog momenta kad se ove dvije vrste legla izjednače po broju stanje postaje kritično jer počinje priprema za rojenje. Pčele koje su odnjegovane u jakim društvima uz obilje svježeg nektara i polena nemaju mogučnosti da svoju energiju utroše na njegovanje novog legla ili budu angažovane na nekim drugim poslovima, nema tako masovnog dotoka nektara i posla oko njegovog sakupljanja i prerade. Nezaposlene pčele sa razvijenim reproduktivnim organima
koncentrišu se po ivici okvira stare su 12-14 dana i takve pčele smatraju se rojevnim. Po Taranovu to su pčele koje su u stadijumu larve obilato hranjene od vše pčela i naziva ih rojevnim pčelama. Rojevni nagon se po pravilu pojavljuje kod naše rase pčela onog momenta kada zbog osjetnog smanjenja proljetne paše, matica smanji polaganje jaja i dođe do promjne odnosa između otvorenog i zatvorenog legla. Iz ovoga se može zaključiti koliko je važan adekvatan prostor u košnici koji neće ograničavati maticu u polaganju jaja. Kraj aprila i početak maja treba da prođe sa smanjenim leglom jer unos tokom bagremove paše zavisi od količine otvorenog legla. Što je legla manje unos je veći.To se kod nas može ostvariti ako izvršimo preuređenje košnice koje će doprinijeti destimulaciji u polaganju jaja. Najlakše se to postiže zamjenom mjesta nastavaka. Otvaraju se leta , povećava se zapremina košnice , što uz smanjen dotok nektara utiče na smanjenje u polaganju jaja od strane matice. Početkom bagremove paše dolazi do blokade matice tako da se u dobroj mjeri smanji leglo. Poznato je da samo jaka društva ostvaruju rekordne prinose, pa mnogi pčelari pokušavaju na razne načine da dođu do veoma jakih zajednica. Mora se imati u vidu da brojnost pčela u maksimumu svog razvoja nije ista za različite rase pčela. Za našu rasu pčela kreće se između 45 i 50 hiljada pri čemu je prva cifra mnogo realnija. Pri tom broju pčela ostvaruju se najveći prinosi i najveća produktivnost po pčeli. Istraživanja koja su vršili dr. Lunder i dr. Bretschko pokazala su da nije opravdano povečavati broj pčela u društvu iznad njegovog prirodnog maksimuma.
ZAKLJUČAK
U toku prolječnog razvoja posebno se trudim da se držim nekih pravila kojima usmjeravam svoj rad. Naime, trudim se da društva minimalno uznemiravam što bržim i kraćim radom, pri tome se maksimalno zalažem da obezbjedim uslove na koje mogu uticati a koji uslovljavaju brži razvoj (toplota, voda, dovoljna količina kvalitetene hrane,dobro i blagovremeno
organizovan i dimenzionisan prostor za razvoj legla i skladištenje eventualnih viškova polena i nektara).
Pčelar nesumljivo u proljećnom razvoju može relativno malo da pomogne u razvoju društava, ali pogrešnim intarvencijama ili u pogrešno vrijeme može mnogo da odmogne. Ipak ta relativno mala pomoć može imati presudan značaj u tako bitnoj paši kao što je bagremova. Da bi ta pomoć bila dobra i blagovremena, od nesumljive koristi će nam biti stalno praćenje kratkoročne i dugoročne prognoze vremenskih prilika. Od nesumljivie koristi u ovom periodu, takođe će biti i naše iskustvo,ili iskustvo naših kolega.
(Priprema pčelinjih zajednica za prvu pašu)
U drugoj polovini januara u našim klimatskim uslovima najčešće počinje prvo pčelinje leglo.Od tada pa do kraja maja pčelinje društvo se uveča tri do pet puta doživljavajući burni razvoj. Brojnost pčela u januaru i februaru i čistoča košnice pokazuju koliko uspješno smo pripremili naše društvo za prezimljavanje.Ta operacija se smatra najvažnijom za stvaranje jakih pčelinjih društava za proljetnu pašu – bagremovu u narednoj sezoni. Proljetni razvoj je svakako jedan od najtežih perioda u životu pčelinje zajednice, jer je pred njom od strane pčelara postavljen ogroman i ponekad nemoguć zadatak, a to je optimalan razvoj pčelinjeg društva do bagrema. Još sredinom prošlog vijeka američki pčelar Langstrot piše: „ Ako su društva jaka, imaju dovoljnu količine hrane , lak prelaz sa rama na ram , vode u slučaju potrbe, ako su im leta zaštičena od vjetra,takva društva imaju sve uslove da uspješno prezime .“ Ukoliko smo obezbjedili uslove o kojima govori veliki američki pčelar,završili smo najmanje 80% posla u pripremi pčelinjih društava za bagremovu pašu. Preostaje nam da u prolječnom periodu pratimo vrijeme, odnosno stanje pčelinje paše i blagovremeno obavljamo potrbne poslove na pčelinjaku. Ovo je period pune aktivnostna na pčelinjaku. Da bi došli do optimalnog razvoja pčelinje zajednice najpre moramo da sagledamo probleme koji nam stoje na putu kako bi pronašli adekvatna riješenja.
Prvo: To je prije svega broj jedinki koji je prezimio i koji treba da inicira taj buran razvoj. Na žalost u ovom periodu , na ovu činjenicu ne možemo uticati, jer je to posao koji treba kvalitetno obaviti u fazi pripreme pčelinjih zajednica za prezimljavanje.
Drugi faktor je zdravstveno stanje pčelinjih zajednica koje inače treba da bude savršeno tokom cijele godine. Društva u ovom periodu moraju biti zdrava i očišćena od varoe , a ako to nije slučaj zbog ranijeg propusta, sada se moramo posebno potruditi da u pašu uvedemo maksimalno zdrave pčele. To naravno nije nimalo lako, ako smo u predhodnom periodu napravili suštinske greške.
Treći problem su vremenske prilike koje se ogledaju u čestim promjenama , pojavi vjetrova, zahlađenja, kišnih ili sniježnih perioda. Nažalst, mi na vremenske prilike ne možemo uticati , ali možemo pomoći pčelinjim zajednicama. Tek u ovom periodu pčelinje društvo obavezno treba maksimalno utopliti, što nije bio slučaj u toku zimovanja.Pored dodatnog utopljavanja dobre će rezultate dati i plastična folija. Treba napomenuti da se plastična folija smije stavljati samo na jaka društva. Četvrti problem je stanje zaliha kvalitetne hrane u košnici koju je trebalo obezbjediti u maksimalnim količinama prilikom zazimljavanja. U cilju boljeg razvoja uobičajeno je nadražajno prihranjivanje o tome postoje oprečna mišljenja. Prihranjivanje u ovom periodu je sasvim nepoželjo, osim nadražajnog prihranjivanja medom, stavlja se ram sa medom na satonoše, mada i druga nadražajna prihranjivanja (šećer i voda,dopune) pod izvjesnim uslovima mogu doprinijeti ubrzanom razvoju. Peti faktor koji moramo razmotriti je dužina perioda do cvijetanja bagrema.Ovaj period je uvjek varijabilan i ukoliko postoje velika odstupanja pred nama se javljaju novi problemi . Ukoliko bagrem porani zateči će nas nespremne, a ukoliko okasni moramo se više potruditi da održimo radno raspoloženje u zajednici, kako ne bi došlo do pojave rojevnog nagona.
Šesti faktor je stanje pašnih uslova na lokalitetu gdje se nalazi pčelinjak . Najbolja su područja bogata ranim polensko – nektarskim cvijetovima jer osim dobrog razvoja možemo dobiti značajne količine polena i dosta rezerve meda.
RAZVOJ PČELINJIH DRUŠTAVA TOKOM PROLJEĆA
Tokom proljeća pčelinje društvo karakterišu tri faze razvoja. Prva faza (15.01 – 10.03) Period zimskog odgajanja društva- legla ,traje kod nas najčešće do polovine marta i karakteristična je po malim dotocima nektara i polena spolja iz prirode nestabilnom vremenu i velikim oscilacijama spoljne temperature. U ovom periodu slabija društva se mnogo više iscrpljuju od jakih zbog ranije započetog legla i obezbjeđenja potrebnih uslova za njegov razvoj. Društva sa više od 7 ulica pčela ovj period vrlo uspješno prolaze ukoliko raspolažu sa dobrim rezervama hrane koje iznose 10-15 kg i nisu opterečene nozemozom.
Druga faza (10.03 -01.05) Period ubrzanog razvoja, počinje sa polovinom marta i traje obično dopočetka maja. U ovom periodu može biti osjetnijeg unosa naročito cvijetnog praha i nektara. Iva, dren, vrba, jagorčevina, kačun i ostalo proljetno bilje mogu dati dosta cvijetnog praha pa i nektara. Pčelar mora voditi računa da zbog povečanog unosa ne dođe do blokade prostora u zoni legla košnice. Naša rasa pčela ima osobinu da leglo širi uvis a ne na stranu. Zato je potrebno prostor za leglo proširivati, u gornjem nastavku kada se radi o nastavljačama. Kad se to radi? Pa onda kada je jedan nastavak zaležen sa najmanje 6 okvira legla i kada ga pčele zaposjednu najmanje 9 ulica pčela. Pored vođenja računa o prostoru i količini rane neophodno je utopljavanje košnice i obezbjeđenja pojila ukoliko nema vode u blizini.
Treća faza (01.05- 01.06) Period stvaranja viška pčela, kod nas počinje sa masovnim cvjetanjem biljaka tokom aprila i maja i povečanjem temperature, a završava se krajem maja i početkom juna mjeseca. To je vrijeme burnog razvoja i maksimalnog polaganja jaja od strane matice koje doseže i do 2000 komada dnevno. Ako je godina povoljna što znači da ima dovoljno vlage u zemlji i vazduhu a temperature nisu ekstremne tada se aktivnosti pčelara svode na na proširenje prostora u košnici,
. blagovremenim dodavanjem satnih osnova. Na ovaj način uz kasnije otvaranje više leta ukoliko dođe do većeg porasta temperature i promjenom mjesta nastavaka započinjemo sprečavanje pojave rojevnog nagona . Sa ove dvije mjere rojevni nagon se u ovom periodu najčešće uspješno riješava
FAKTORI RAZVOJA PČELINJEG DRUŠTVA
Pčelinje društvo se skladno razvja ako je zdravo, ima dobru maticu, dovoljan broj pčela, znatne zalihe hrane i vode, dovoljno kvalitetnog saća i prostora za njegovu izgradnju. Kvalitet matice omogučava pčelinjem društvu uspješno prezimljavanje brz razvoj i brojnost pčela u košnici a time i prinose u vrijeme paše. O njihovom kalitetu trba voditi računa prilokom pripreme pčelinjih društava za zimovanje. Jačina pčelinjeg društva poslije matice je najznačajniji faktor brzog proljetnog razvoja. Krajem 19 vijeka ruski akademik Butlerov je utvrdio da pčela koja se odgoji u jakom društvu ima dužu rilicu, veći raspon krila, nosi preko 40% više cvijetnog praha , nosi znatno više nektara u mednoj voljci i živi duže 6 do 8 dana od one odgojene u slabom društvu. Pćelinja društva koja početkom marta imaju više od 7 ulica pčela odnosno 13-14 hiljada pčela, mogu se ukoliko imaju dobre zalihe hrane minimum 10-15 kg i dovoljno prostora razviti do početka cvijetanja bagrema i dostići 40-45 hiljada pčela koje če maksimalno iskoristiti pašu koja počinje oko 10 maja. Ona društva kaja u pomenutom periodu imaju manje od 5 ulica pčela neće imati značajnog unosa na bagremovoj paši jer uprkos svim naporima koje pčelar ulaže neće stići da se razviju do početka cvijetanja bagrema. Prinos će biti nešto slabiji i kod srednje jakih društava koja izlaze iz zime.Količina i kvalitet hrane su od izuzetnog značaja. U prolječnom razvoju neophodno je da svako društvo ima minim 8 kg meda u košnici. Ovo je potrebno za ishranu velikog broja larvi.Dobro njegovana i hranjena larva daje kvalitetnu i produktivnu pčelu. Najkvalitetnija hrana za pčele odosno leglo je perga i med zatim svijež poleni nektar, pogača sa dodacima cvijetnog praha i kvasca i na krju šečerni sirup. Mnogi pčelari praktikuju nadražajno prihranjivanje od cvijetanja đanarike pa do početka bagremove paše. Istraživanja vršena u SR Njemačkoj (Wille,1984 i Imdorf 1989) su demantovala efikasnost ovog načina stimulisanja bržeg razvoja . Efekti su kratkotrajni i kod jakih društava ne daju nikakva vidljiva poboljšanja. Mnogo je bolje i ekonomičnije, društvima sa oskudnim rezervama hrane davati okvire sa medom uzete od zdravih društava ili kvalitetne pogače. Davanje sirupa podstiče pčele na aktivnije skupljanje polena. One zbog toga izliječi i po nešto hladnijem vremenu, tamo izgube pokretljibvost , padaju na hladnu zemlju i tu ostaju. Pored toga davanje sirupa je skopčano sa mogučnosti pojave grabeži. Prostor i klima su takođe značajni za prolječni razvoj pčelinje zajednice. Nedovoljan prostor ograničava proširenje legla i izaziva rojevi nagon dok utoplavanje košnice u prolječe povoljno dijeluje na razvoj legla, naročito kod slabih i srednje jakih društava.
KADA POČETI SA PRIPREMOM PČELINJIH DRUŠTAVA ZA BRŽI RAZVOJ
Među pčelarima često se čuju suprostavljena mišljenja vezana za pitanje posticaja razvoja ranog legla. Jedni tvrde da podsticaj matice na rano leglo omogučava stvaranje jakih društava za bagremovu pašu dok drugi to osporavaju. Odgovor na ovo pitanje će biti jasan ako se znaju sledeće činjenice. U zimskim uslovima za odgajanje jedne pčele potrebno je sedam pčela. Pretpostavlja se da zbog hladnoće pčele nemaju mogučnost da unose nektar, cvijetni prah i vodu iz okoline. Novo leglo se odgaja uglavnom iz rezervi masnog tkiva pčela i manjim dijelom iz perge i meda. U sledećoj fazi razvoja kada započinje skromniji unos polena i nektara uz značajniji porast temperature i mogučnosti unosa vode jedna pčela njeguje 1,1 – 1,4 larve, da bi u trečoj fazi svog razvoja kad u prirodi ima obilje polena i dovoljno sviježeg nektara za razvoj uz brojnost pčela od
preko 25 000 pčela njeguje 3-4 larve. Računica je jasna 7000 pčela u januaru i početkom februara učestvuje u odgoju 1000 pčela , a u vrijeme maksimalno povoljnih uslova kakvi mogu biti od sredine aprila više hiljada pčela. Iz ovoga se vidi zašto društvo koje inače kasnije kreču sa leglom i koje se čak ne stimuliše nikakvim nadražajnim prihranjianjem vrlo brzo nadoknade zaostatak u razvoju i ostvare rekordne prinose. Pčelinje društvo započinje leglo na osnovu svog praiskonskog instikta za razmnožavanje uvažavajući okolinu u kojoj živi. Zbog toga je savremena pčelarska praksa odbacila podsticaj razvoja ranijeg legla kao mjeru uspješne pripreme pčelinjih društava za bagremovu pašu. Rano leglo iscrpi slabija i srednje razvijena društva. Ona početkom marta oslabe zbog uginuća dijela zimskih pčela i nedovoljnog broja mladih pčela izleženih do sredine marta. Takva društva nisu u stanju da maksimalno koriste polen i nektar sa prvih prolječnih cvijetova, da njeguju veće leglo niti da održavaju povoljnu mikroklimu, što dovodi do sporijeg razvoja. Ovako stanje se često produži i do sredine aprila tako da se ne iskoristi mogučnost matice u polaganju veče broja jaja i obilje cvijetnog praha pa i nektara kojih u to vrijeme ima u prirodi
PRVI PROLJETNI PREGLED
Mart je mjesec kada pčele počinju intenzivno da rade u košnici, ali zbog temperaturnih razlika između dana i noći sporo šire svoje klube. Mi pčelari moramo pomoći da neke poteškoće lakše savlada tokom njenog proljećnog razvoja. Prve toplije dane u martu moramo iskoristiti da napravimo uvid u stanje pčelinjih zajednica. Sada već znamo sa koliko snažnih ali i slabih društava izlazimo iz zime i koliko gubitaka imamo. Posle utvrđivanja činjeničnog stanja na pćelinjaku, treba obaviti važne poslove,a to su:
- Kontrola zalihe hrane u košnici
- Raspored hrane,
- Zdravstveno stanje pčela,
- Broj ulica zaposjednut pčelama.
- Čišćenje podnjača od mrtvih pčela uz obračanje pažnje o prisustvu vlage u košnici,
- Obaviti pripremu pojila,
U ovom mjesecu priroda počinje pčelama da pruža polen veoma bitan za proljetni razvoj. Riječi polen i perga moramo izgovarati sa posebnim poštovanjem, jer bez njega u košnici nema života, a za razmnožavanje da i ne govorimo.U ovom mjesecu potrošnja hrane može da ide i do nevjerovatnih 4-5 kg po jednoj zajednici. Hrana utrošena u februaru 2,5-3 kg ostavlja prazan prostor u centralnom dijelu košnice. Pčele sada opredijeljene na njegu legla neće se pomjerati ka hrani ako zahladni. Treba iskoristiti prvi sunčan topao dan za pomjeranje hrane bliže klubetu. Ne treba hranu pomjerati sa obe strane klubeta, već samo sa jedne, kako bi smo izbjegli duže otvaranje košnice i manipulisanje ramovima, jer tako možemo da dovedemo do nepotrebnog hlađenja i prehlađivanja legla.Posebnu pažnju obratiti da li ima izmeta od pčela po satonošama i saću.Takva pojava ne mora da znači prisustvo nozemoze. Ako uočimo tek po koju kap izmeta, najvjerovatnije je da to ne prestavlja ništa loše. Ali ako ta pojava ima šire razmjere,stanje treba sanirati. Prisustvo nozemoze može se utvrditi isključivo laboratorijskim ispitivanjem. Broj ulica zaposjednitih pčelama govori nam o snazi svake zajednice i iskusnom pčelaru ukazuje na aktivnosti koje treba da obavi. Ako ima 6-7ulica pčela u košnici ,ne moramo brinuti za razvoj takvih društava, ako su obezbjeđeni svi ostali uslovi koje sam ranije naveo. Zdrave slabe zajednice i bezmatke treba pripojiti jačim. Čišćenjem podnjača i ulica i uginuh pčela činimo zajednicama veliku uslugu , kakao ne bi trošile svoje vrijeme i neposredno siscrpljivale na ovom poslu.
POSLOVI NA PČELINJAKU OD MARTA DO POČETKA BAGREMOVE PAŠE
Prva polovina marta je vrijeme kada je potrebno izvršiti detaljan pregled društava, očistiti podnjače, postaviti i promijeniti vlažan utoplavajući materijal, odstraniti eventualni višak nastavaka na košnicama, stisnuti prostor kod slabih društava, prekontrolisati stanje legla i rezerve hrane i pripremiti okvire sa satnim osnovama.
UTOPLJAVANJE Za ovaj vremenski period utopljavanje je poželjnje nego u jesen i zimu, zbog sve intenzivnijeg legla. Osnovna uloga utopljavajućeg materijala je ne samo da sačuva stvorenu toplotu pčelinjeg gnijezda i tako utiče na smanjenu potrošnju meda, već i da ublaži nagle temperaturne oscilacije, nepovoljan uticaj vijetra i veliku vlažnost vazduha. Ovo dodatno utopljavanje pokazalo se opravdano i svrsishodno, jer su takva društva imala kontinuiran razvoj legla bez obzira na nepovoljne atmosferske uvjete.
PRIHRANJIVANJE
Količina i kvalitet hrane su od izuzetnog značaja. U prolječnom razvoju neophodno je da svako društvo ima oko 8 kg. meda u košnici. Ovo je potrebno za ishranu velikog broja larvi . Dobro njegovana larva daje kvalitetnu i produktivnu pčelu. Nedostatak hrane u ovom periodu treba riješavati prihanjivanjem Ako je vrijeme prohladno onda treba dodavati oplemenjene medne pogače, a ako nočna temperatur prelazi 10 C može se početi sa prihranivanjem sirupom, ali u malim dozama koje pčele mogu da raznesu u prvim večernjim satima. Kad dnevna i nočna temperatura porastu iznad 10 C pristupa se intenzivnijem prihranjivanju sve dok se ne postigne minimum rezervne hrane od 8 kg. Posle toga može se nastaviti sa stimulativnim prihranjivanjem društva.U drugoj polovini marta i početkom aprila dolazi do cvijetanja velikog broja biljaka i do povečanja unosa cvijetnog praha i nektara. To je veliki stimulans za širenje legla pogotovo ako dođe do dužih perioda lijepog vremena.
U predjelima gdje ima ive i crnjuše-vrijeska treba voditi računa da ne dođe do blokade u plodištu. Tada počinje ležene pčela koje će učestvovati u paši bagrema. Potrebno je postaviti pojilo na što osunčanijem mjestu na pčelinjaku gdje u blizini nema vode. Početkom aprila počinje intenzivnije cvijetanje voča. Posle ljeske, ive, vrijeska gdje ga ima, jagorčevine , vrbe i drugih ranih proljetnih bijaka koje daju prvu nadražajnu pašu dolazi đanarika i divlja trešnja.
PRVO PROŠIRENJE GNIJEZDA
U ovom periodu treba voditi računa da ne dođe do blokade prostora za zalijeganja matice. U vočnoj paši pčele unose velike količine polena ,nektara i vode. Pčelinje društvo u ovo vrijeme nalazi se na oko 5-6 centralnih ramova , od kojih se na tri nalazi pčelinje leglo, a na sledeća 1-2 okvira sa unutrašnje strane velika količina polena. Time su pčele i nehotice blokirale maticu koja za nekoliko dana neće moči preći na sledeće ramove. Pčelar ovo treba da neutrališe pomjerajući ramove sa polenom lijevo i desno od legla a prostor za leženje proširiti okvirima sa poluizvučenim sačem koje nam je ostalo od prošle godine. U naredni desetak dana postupak se može ponoviti još jednom što će uticati na još brži proljetni razvoj.
PREGLED ZAJEDNICA U VOČNOJ PAŠI I VELIKO PROŠIRENJE LEGLA
Obično se prije dodavanja okvira i nastavaka izvrši detaljan pregled pčelinjih zajednica. Na osnovu snimljenog stanja vrši se klasifikacija pčelinjaka na produktivna društva koja će učestvovati u prvoj paši i na pomočna društva koja će uzgajati leglo sa kojim će se ispomagati produktivna društva. Prema tome u sredini vočne paše na 10-15 dana do bagrema svako društvo koje ima 4 i manje okvira legla treba svrstati omočna društva a formirati jake zajednice sa 10 okvira legla u LR košnicama. U periodu cvijetanja koštičavog voća pri povoljnim uslovima
unos može dostići 2kg i više. Moguća je blokada prostora pa je neophodno vršiti dodavanje ramova sa satnim osnovama u plodištu između okvira sa leglom i polenovim prahom. Tako se pored zamjene starog saća obnavlja mlado. Kod proširenja LR košnoca dovoljno je okretanje nastavka za 180 stepeni a ako je društvo zimovalo u jednom nastavku onda mu se dodaje drugi. Ukoliko je gornji nastavak pun pčela sa 5-6 okvira legla vrši se izmjena mjesta nastavaka, gornji nastavak sada se stavlja na podnjaču a onaj sa podnjače se stavlja kao gornji nastavak. Obično pčelari prevješavaju 1-2 okvira zatvorenog legla iz plodišta u gornji nastavak kako bi što brže izvukli pčelu u gornji nastavak. Ovim se postupkom ubrzava prelazak matice u gornji nasavak.Pčelinje društvo izvlači vosak samo kada ima unosa spolja i kada postoji potreba za proširenje prostora za leglo i skladištenje meda . Ako ovi uslovi nisu ispunjeni višak satnih osnova može djelovati destimulativno. Jednom društvu se mogu ukoliko je lijepo vrijeme i ima vidnog unosa dati i dvije satne osnove u LR okviru sa obije strane legla po jednu. Krajem aprila je vrhunac cvjetanja voča pa je potrebno razmišljati o pojavi rojevnog nagona kod jakih društava .
SPREČAVANJE MOGUĆEG ROJENJA
Rojenje je problem koji muči dosta pčelara. Ono stvara mnogo manje glavobolje ako se blagovremeno proširuje prostor, omogući dobra ventilacija i vodi računa o starosti matice. Sve dok je otvoreno leglo veće od zatvorenog neće doći do rojenja. Onog momenta kad se ove dvije vrste legla izjednače po broju stanje postaje kritično jer počinje priprema za rojenje. Pčele koje su odnjegovane u jakim društvima uz obilje svježeg nektara i polena nemaju mogučnosti da svoju energiju utroše na njegovanje novog legla ili budu angažovane na nekim drugim poslovima, nema tako masovnog dotoka nektara i posla oko njegovog sakupljanja i prerade. Nezaposlene pčele sa razvijenim reproduktivnim organima
koncentrišu se po ivici okvira stare su 12-14 dana i takve pčele smatraju se rojevnim. Po Taranovu to su pčele koje su u stadijumu larve obilato hranjene od vše pčela i naziva ih rojevnim pčelama. Rojevni nagon se po pravilu pojavljuje kod naše rase pčela onog momenta kada zbog osjetnog smanjenja proljetne paše, matica smanji polaganje jaja i dođe do promjne odnosa između otvorenog i zatvorenog legla. Iz ovoga se može zaključiti koliko je važan adekvatan prostor u košnici koji neće ograničavati maticu u polaganju jaja. Kraj aprila i početak maja treba da prođe sa smanjenim leglom jer unos tokom bagremove paše zavisi od količine otvorenog legla. Što je legla manje unos je veći.To se kod nas može ostvariti ako izvršimo preuređenje košnice koje će doprinijeti destimulaciji u polaganju jaja. Najlakše se to postiže zamjenom mjesta nastavaka. Otvaraju se leta , povećava se zapremina košnice , što uz smanjen dotok nektara utiče na smanjenje u polaganju jaja od strane matice. Početkom bagremove paše dolazi do blokade matice tako da se u dobroj mjeri smanji leglo. Poznato je da samo jaka društva ostvaruju rekordne prinose, pa mnogi pčelari pokušavaju na razne načine da dođu do veoma jakih zajednica. Mora se imati u vidu da brojnost pčela u maksimumu svog razvoja nije ista za različite rase pčela. Za našu rasu pčela kreće se između 45 i 50 hiljada pri čemu je prva cifra mnogo realnija. Pri tom broju pčela ostvaruju se najveći prinosi i najveća produktivnost po pčeli. Istraživanja koja su vršili dr. Lunder i dr. Bretschko pokazala su da nije opravdano povečavati broj pčela u društvu iznad njegovog prirodnog maksimuma.
ZAKLJUČAK
U toku prolječnog razvoja posebno se trudim da se držim nekih pravila kojima usmjeravam svoj rad. Naime, trudim se da društva minimalno uznemiravam što bržim i kraćim radom, pri tome se maksimalno zalažem da obezbjedim uslove na koje mogu uticati a koji uslovljavaju brži razvoj (toplota, voda, dovoljna količina kvalitetene hrane,dobro i blagovremeno
organizovan i dimenzionisan prostor za razvoj legla i skladištenje eventualnih viškova polena i nektara).
Pčelar nesumljivo u proljećnom razvoju može relativno malo da pomogne u razvoju društava, ali pogrešnim intarvencijama ili u pogrešno vrijeme može mnogo da odmogne. Ipak ta relativno mala pomoć može imati presudan značaj u tako bitnoj paši kao što je bagremova. Da bi ta pomoć bila dobra i blagovremena, od nesumljive koristi će nam biti stalno praćenje kratkoročne i dugoročne prognoze vremenskih prilika. Od nesumljivie koristi u ovom periodu, takođe će biti i naše iskustvo,ili iskustvo naših kolega.